Kultovi u nutricionizmu - GBB Concept - centar fizioterapije i masaže
Nazovite nas
0981360255
Radno vrijeme
Pon-Sub 09:00-21:00

Kultovi u nutricionizmu

Nutricionizam ili znanost o prehrani je još uvijek vrlo neistraženo područje. Radi se o neegzaktnoj znanosti, drugim riječima – nema strogo definiranih pravila i nema apsolutne preciznosti u dobivenim rezultatima. Razlog zašto nema „apsolutne preciznosti“ je zapravo vrlo intuitivan – svako od nas je jedinka za sebe, individualan organizam, ne samo radi genetske pozadine, već i radi različitih okolišnih faktora kojima smo se svjesno ili nesvjesno izložili tijekom odrastanja. Zbog toga, naravno, ne možemo definirati jedinstven način prehrane koji bi odgovarao svima.
Međutim, ova činjenica nije spriječila i neće spriječiti pojavu novih, revolucionarnih hit dijeta koje obećavaju optimalno zdravlje ako se budete držali strogo definiranih pravila. Svaka od njih promovira „jedan jedini pravi način“ prehrane koji se nerijetko zasniva na demonizaciji jedne specifične supstance ili grupe namirnica. Tako možemo naići na vegetarijansku prehranu, vegansku prehranu, paleo dijetu, LCHF dijetu, prehranu po krvnim grupama, low-fat dijetu i mnoge, mnoge druge. Popularnost ovih pokreta ili ti ga kultova nije slučajna – mnogi ljudi zaista ostvaruju rezultate na njima i upravo ta činjenica je korijen sveprisutnih miskoncepcija u području nutricionizma. U ovom kratkom članku navesti ću neke od njih, zašto su manjkave, ali i zašto ponekad donose rezultate. Prije nego se bacim na posao napomenuti ću da ovaj članak može naići na žestok otpor, iz razloga sto ću kritizirati dijete za koje su njihovi pobornici vrlo emotivno vezani i smatraju ih, kao sto sam rekao, „jedinim pravim načinom“. Obećajem vam, doduše, da ce sve moje kritike biti objektivne i nimalo zlonamjerne.
VEGETARIJANSKA/VEGANSKA PREHRANA:

a

Vegetarijanstvo je ukratko – dijeta bez mesa. Pojedinci mogu izabrati ne jesti meso iz moralnih ili duhovnih razloga i to apsolutno poštujem. To je jako plemenita žrtva. Međutim, odlučiti izbaciti namirnice životinjskog porijekla iz uvjerenja da je meso štetno za ljudski organizam je ne samo redundantno i suvislo, već i fundamentalno krivo. Vegetarijanci u prosjeku zaista imaju niži indeks tjelesne mase, niži kolesterol u serumu i po nekim saznanjima niži rizik od koronarnih bolesti srca i dijabetesa, ali isto tako „u prosjeku“ imaju smanjene razine željeza, cinka, kalcija, vitamina D, vitamina B12, proteina i zasićenih masti, a nedostatak bilo čega od navedenog za sobom vuče niz novih zdravstvenih problema. Radi se o klasičnom odlasku iz jedne krajnosti u drugu koju ću još spominjati kasnije. Meso nije problem – previse mesa jest. Meso ne samo da može biti, već jest dio kvalitetne i uravnotežene prehrane. Valja još spomenuti vrlo očitu činjenicu da ljudi imaju probavni sustav svejeda, ne biljojeda, ali to je opet tema za sebe i gotovo sigurno bi naišla na otpor od strane vegetarijanskog lobija.
PALEO DIJETA:

aa
Paleo promovira ideju da treba konzumirati samo one namirnice koje su bile dostupne u paleolitiku (starije kameno doba, pojava čovjeka i primitivnih oruđa od kamena). Ova ideja je jako privlačna, ali je isto tako manjkava u svom temelju. Za početak – koliko su i čega nasi preci jeli je vrlo teško definirati, a procjene pobornika palea se zasnivaju na nagađanjima i previse su simplificirane, a nerijetko i variraju. Činjenica je da nemamo jasnu sliku kako je izgledala prehrana naših predaka u paleolitiku, pogotovo kad u jednadžbu ubacimo različite habitate naših predaka i namirnice koje su bile dostupne u istima. U jednadžbu zatim moramo ubaciti umjetnu selekciju, odnosno selektivni uzgoj – hrana danas nije ista kao ona u paleolitiku, a samim time ni nutricionistički profil naših paleo predaka (primjerice bademi su bili otrovni zbog cijanida pa su tek kasnije domesticirani, a kupus, brokula, kelj i cvjetača – nisu postojali, svi su nastali kasnije selektivnim uzgojem iz iste biljke). Nadalje – razvili smo toleranciju na laktozu, bakterije u našim crijevima su evoluirale, živimo gotovo troduplo dulje, drastično manje smo aktivni i tako dalje. Dijetu identičnu onoj iz paleolitika – gotovo je nemoguće rekreirati.
LCHF DIJETA:

aaa

Možda čak i najzastupljeniji, najrašireniji kult današnjice s vjerojatno najtvrdokornijim pobornicima. Ideja je jednostavna – uzrok svega zla su ugljikohidrati, pogotovo šećer. Jedan od glavnih pobornika ove ideje je Gary Taubes, čiju knjigu „Good calories, bad calories“ sam nedavno pročitao i moram priznati – jako je teško ne povjerovati u ono sto govori. Čovjek raspolaže ogromnim znanjem o ljudskom organizmu i prehrani, iznosi velik broj manjkavosti u nekim modernih shvaćanjima (poput one koja povezuje kolesterol s bolestima srca), ali ubrzo zatim iznosi svoje zaključke koji su jednako tako manjkavi, gotovo na isti način. Iznijeti ću vam jednu njegovu izjavu pa pokušajte pronaći sto nije u redu s njom (simplificirati ću je) – „prekomjeran unos kalorija nije glavni uzrok pretilosti, glavni uzrok pretilosti je prekomjeran unos šećera koji taksira endokrini sustav, specifično inzulin, koji vas onda fiziološki „prisiljava“ na prekomjeran unos kalorija (putem lipofilicnog efekta inzulina, internalne starvacije i tako dalje)“. Dakle – glavni uzrok pretilosti nije prekomjeran unos kalorija, nego šećer ZBOG KOJEG unosiš previse kalorija? To je, naravno, jedan od pokušaja da se šećer prikaze kao nešto sto je izuzetno lose. Međutim, vraćamo se na stari obrazac – problem nije šećer, problem je PREVISE šećera. Ideja da je šećer los je jako kontraintuitivna – glukoza je primarni, preferirani izvor energije. Stvaranje ketonskih tijela uslijed nedostatka ugljikohidrata nije preferirani mehanizam, to je OBRAMBENI mehanizam kojeg smo razvili da bismo preživjeli periode nestašice hrane. Resinteza glikogena u takvim uvjetima je drastično usporena, djelotvornost anaerobnog režima slabi i performans u bilo kojoj aktivnosti koja zahtijeva brze, eksplozivne radnje – vidno opada. Prevelik unos šećera je definitivno problem, vjerojatno najveći nutricionistički problem današnjice, ali to nije opravdanje da odemo iz jedne krajnosti u drugu.
PREHRANA PO KRVNIM GRUPAMA:

aaaa

Ovdje se ne bih puno zadržao. Pokretač ove ideje je Peter D’Adamo čiju knjigu sam pročitao još davno i to je možda jedina knjiga u mom životu za koju žalim sto sam izdvojio vrijeme. Niti jedna izjava u toj knjizi nije zasnovana na znanstvenim temeljima, spekulacija za spekulacijom i tako 600 stranica. Ukratko – prehrana po krvnim grupama iza sebe nema niti jedan znanstveni eksperiment koji opravdava njene preporuke i savjete. Međutim, neki ljudi zaista imaju rezultate od takve prehrane (inače se ne bi probila), kako to – vrlo jednostavno. Koja god si krvna grupa, vrlo je vjerojatno da je prehrana koja ti je „preporučena“ (primjerice vegetarijanstvo ako si A, visoko-proteinska dijeta ako si 0) zdravija od one koju si dotada prakticirao. Prosječna zena u 50-ima krvne grupe 0 koja želi izgubiti na težini prijeđe s prehrane pune procesuirane hrane na prehranu baziranu na mesu, ribi i povrću, neizbježno vidi rezultate i kune se da je to rezultat prehrane po krvnim grupama. Shvaćate kako se ove dijete probijaju?
ZAKLJUČAK:
Zaključak bih mogao napuniti nizom šaljivih, duhovitih dosjetki kojima ću još jednom suptilno ismijati svaku od dijeti koju sam ovdje ukratko opisao, ali iskoristit ću ovaj mali paragraf da vas podsjetim na osnovne principe zdrave prehrane koje očito vrlo često zaboravljamo, u nadi da ćete koristeći njih kao smjernice i sami naučiti prepoznati mitove i miskoncepcije koje dolaze u paketu s novim dijetnim hirovima – uravnoteženost, raznovrsnost i umjerenost.

 

Josip Šakić

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *