Značaj utjecaja okoline na trčanje - GBB Concept - centar fizioterapije
Nazovite nas
0981360255
Lokacija
Blage Zadre 14, Split
Radno vrijeme
Pon-Sub 09:00-21:00

Značaj utjecaja okoline na trčanje

Stiglo je proljeće, s njim i lijepo vrijeme, a to će sigurno izmamiti mnoge vježbače na trening u prirodi. Ljudi često odabiru trčanje kao modalitet treninga jer je zdravo, besplatno te ga se može provoditi svugdje bez ikakve opreme osim kvalitetnih tenisica. No, trčanje kao i ostale vrste tjelesnog vježbanja nije za svakoga. Prije upuštanja u bilo kakvu aktivnost potrebno je realno sagledati tjelesno zdravlje vježbača. Tako sigurno postoji razlika između osobe X koja je trenutno izvan forme, ali se nekada bavila sportom i rekreacijom i osobe Y kojoj je ovo prvi susret s rekreacijom, a uz to ima 20-30 kg viška. Osoba Y se za početak treba posavjetovati sa stručnom osobom poput trenera te s liječnikom jer je velika vjerojatnost da će trčanjem, pogotovo bez adekvatnog nadzora imati više štete nego koristi u vidu pritiska na tetive i zglobove. Također je preporuka pregledati stopala jer ravna stopala su čest razlog ozljeda i raznih deformiteta. Stopalo je prvi kontakt s podlogom stoga se često poseže za sportskim ulošcima koji su prilagođeni vježbaču.

Više o važnosti i problematici stopala saznajte klikom ovdje

No, vratimo se zdravijoj populaciji (kojoj je također preporuka brinuti o vlastitim stopalima zbog prevencije deformiteta). Nakon što je trčanje odabrano kao modalitet treninga, postavlja se pitanje gdje trčati? Na pokretnom sagu, u prirodi po makadamu, travi, atletskoj stazi ili pak po asfaltu. Da odmah riješimo neke nedoumice – trčanje je ciklička aktivnost koja stvara stres na organizam te kao mnoge cikličke aktivnosti, ukoliko nisu adekvatno primijenjene, stvaraju „zamor materijala“ – u ovome slučaju pati naš lokomotorni sustav (hrskavice, tetive, zglobovi, mišići, ligamenti). Stoga, kako bi se ublažile moguće tegobe, uz adekvatnu obuću treba birati i mekšu podlogu. Pod mekšom podlogom  ne misli se nužno na to što je nešto mekanije da je i bolje jer tako možemo usporediti asfalt i šljunak na nekoj plaži. Asfalt, beton, parket treba izbjegavati svaki puta kada je moguće dok  šljunak gdje nam upada noga i po nekoliko centimetara pruža drugačiji modalitet treninga, ali ne i nužno i uvijek zdraviji jer nam je tada stopalo nestabilnije i podložnije ozljedi što kod manje utreniranih pojedinaca može izazvati bolove u gležnju zbog nepripremljenih vezivnih struktura. Sve ima svoje prednosti i nedostatke ali treba težiti nečem optimalnom, a to je u ovom slučaju makadam ili travnata podloga koje su po svojoj strukturi „zlatna sredina“.

trcanje1x

Fu i suradnici su 2015. istraživali utjecaj tvrđih i mekanijih podloga za trčanje na donje ekstremitete. Ispitivali su tvrdoću podloge tako da su košarkašku loptu pritiska 0.06 Mpa bacili s visine od 2 metra na svaku podlogu. Dobiveni rezultati govore da trava najviše ublažava silu (lopta je odskočila 80.5 cm u zrak) dok beton (152 cm)  najmanje.

trcanje3x

Mnogi vježbači su učlanjeni u teretanu gdje imaju mogućnost korištenja trake za trčanje. Postavlja se pitanje je li ju bolje zamijeniti trčanjem u prirodi? Osobno sam pristaša trčanja u prirodi pogotovo kada posluži lijepo vrijeme, ali i traka ima nekih svojih prednosti. Trčanjem na traci se može podesiti točna brzina trčanja, nagib, vrijeme, prijeđeni kilometri itd. Neke od tih stvari je malo teže prilagoditi tijekom trčanja u prirodi jer se stalno treba gledati na sat koji nam pokazuje te podatke a oni koji nemaju sat za trčanje (primjerice Polar, Garmin, Suunto) su zakinuti za bitne informacije. Također s obzirom na to da se trči po ravnoj podlozi, postoji minimalna šansa za uganućem zgloba što je čest slučaj kod trčanja u prirodi zbog umora i pada koncentracije ili neke nepredviđene situacije (primjerice drugi trkač izleti ispred nas s poprečnog puteljka). No gledajući sa strane biomehanike trčanja, tijekom trčanja na pokretnom sagu se podloga kreće u suprotnom smjeru trčanja te gornjim dijelom tijela se trebaju hvatati stopala da bi se održala ravnoteža. Tijekom trčanja u prirodi stopalima se hvata gornji dio tijela što je u potpunosti suprotna radnja kako tjelesno tako i psihički. Dok u prvom slučaju hvatamo remen koji je pokrenut motorom, u drugom hvatamo tijelo što je koordinacijski mnogo zahtjevnije.

trcanje4x

Trčanje vani ima također jednu bitnu različitost koju se donekle može nadomjestiti na pokretnom sagu, a to je otpor zraka. To je sila koja se suprostavlja kretanju tijela. Na pokretnom sagu se često postavlja nagib na 1.5 što u teoriji simulira otpor zraka. No, prirodne pojave su nepredvidljive tako da tijekom trčanja na različitim lokacijama može biti različit otpor zraka što uvelike otežava izvedbu. Također topli i hladni zrak različito utječu na izvedbu gdje topli zrak zahtijeva dublji udisaj, a hladni plići udisaj. Podloga u prirodi može biti različita tijekom jednog trčanja. Tako se može dogoditi slučaj trčanja na vlažnoj travi pa potom kroz blatnjavi puteljak da bi se završilo na šljunku neke plaže. Svaka podloga zahtijeva različitu motoričku radnju trkača što dodatno aktivira CNS (centralni živčani sustav) te se time stvara dodatni napor u psihofizičkom smislu, a ujedno i u potrošnji kalorija. Kada je maloprije bila riječ o eventualnim negativnom aspektu trčanja u prirodi-uganuće zgloba zbog nepredvidljivosti terena, to ujedno ima i pozitivan utjecaj na organizam. Trčanje po nepravilnom terenu doprinosi razvoju propriocepcije koja je jako važna u svakodnevnom životu te nas može zaštititi od  mnogih ozljeda nakon narušene ravnoteže. Prema Potach i Borden 2000., propriocepcija je sposobnost lokomotornog sustava za primjerene odgovore na specifične, a često i na neobične statičke i dinamičke podražaje. U prijevodu, to je osjećaj za položaj vlastitog tijela u prostoru. Svaka nam promjena smjera kretanja gdje je narušena ravnoteža razvija proprioceptore u tijelu te će se trčanjem po nepravilnom terenu stvoriti puno zdraviji temelji nego trčanjem u idealnim uvjetima poput pokretnog saga. Zamislite situaciju neke osobe koja je krivo doskočila ili stala na vanjski rub stopala tijekom hodanja. Ta ista osoba ako ima iskustva u takvim situacijama kroz razvoj propriocepcije će ublažiti ili čak izbjeći ozljedu refleksnim vraćanjem u ravnotežni položaj.

Što se tiče nekih drugih benefita, priroda nam pruža mogućnost udisanja svježeg zraka što je jako važna stvar u izmjeni plinova te time doprinosi boljem oporavku za što smo zakinutiji u zatvorenom prostoru. Također sami ambijent blagotvorno djeluje na našu percepciju te ako postoji mogućnost odabira „srcu drage“ lokacije za trčanje, psihološki aspekt je zadovoljen, veći stres se lakše podnosi ako je ugodna okolina ili ako se želi samo uživati u pogledu te lagano trčati bez umora, priroda djeluje umirujuće na ljudski organizam poput meditacije.

S obzirom na to da ljudi često provode vrijeme u zatvorenim prostorima ili pak vježbaju u teretani gdje vlada pozitivna ionizacija zraka što negativno djeluje na ljudski organizam, boravkom tj. trčanjem uz more ili kroz šumu zadovoljavamo potrebu za negativnom ionizacijom zraka koja pozitivno djeluje na raspoloženje i oporavak od napora.

Svatko ima pravo izbora gdje i kako će trčati ali mislite na svoje zdravlje te birajte adekvatnije podloge te zdravije okruženje kao što je priroda. Nadam se da Vam je ovaj članak bio od pomoći te da će nekim vježbačima pomoći da izbjegnu potencijalne tegobe.

-Šime Caktaš

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *